Traži
Zadnje teme
Statistike
Imamo 4 registrovanih korisnikaNajnoviji registrovani član je detelinarac
Naši korisnici su poslali ukupno 82 članaka u 74 teme
Vodenica - izvor života
Strana 1 od 1
Vodenica - izvor života
Vodenica je nekada davno bila izvor života. Od žita je pravila brašno, a ljudi su od brašna pravili proju i hleba. I tako je vodenica proizvodila život.
Dugo je ona to radila, postoje razne priče i mitovi. Ko zna zašto je to tako, možda su se mlinari na taj način branili od onih koji su krali brašno ili je nešto drugo to samo oni znaju.
E da se vratim na priču, dakle vodenice su posle veoma dugog i uspešnog perioda svoga rada polako počele da posustaju u neravnopravnoj borbi sa mlinovima i napretkom. Platile su danak i otišle u zaborav. Na starim točkovima nema više brašna, sada je paučina zaborava. Medjutim, na njihovu sreću to brašno koje se pravilo na brzinu i u velikim količinama nije postiglo kvalitet koje su davale vodenice. Prošlo je dosta vremena, a sada je to jasno svima. Opet se traži brašno iz vodenice. Možda će opet one proraditi, možda ce se ponovo pričati priče i stvarati legende. Ne zbog nekog modiranja, ne zbog nekog žala za prošlim vremenima, već jednostavno zbog kvaliteta brašna i potrebe za zdravom hranom.
Još jedna potrebna stvar je i crepulja. U crepulji se može spremati hleb, pogača, meso, krompir i puno toga još. Sve to spremljeno u crepulji daje neki poseban ukus. Hrana se priprema polako, greje se sa obe strane jer je crepulja u žaru, a sač poklopi crepulju pa se i on prekrije žarom. I sve to se sprema daleko brže nego u rerni što je interesantno. I sada da se vratim na suštinu priče, pisao sam o kotliću. No, ovde sam ja slab djak bio, pa se nadam da ce stići neki recept za proju ili pogaču iz crepulje. Domaći hleb je domaći hleb, zar ne? Dobro, znam da treba i malo muzike da ova priča bude veselija. Evo potrudih se da nadjem neku prikladnu.
Nadam se da ova priča može izazvati u nama malo interesovanja za zdravom hranom i zdravijim životom. Potrebno je tako malo da se ljudi organizuju i da izadju iz betonskih zidova u prirodu. Znam da ne vrede ni izgovori da se nema novca, vremena. Sve ovo o čemu sam pisao ne iziskuje veliki trošak, a pruža ogroman užitak. Jedini uslov koji se mora ispoštovati je vreme, mislim mora biti lep dan jer po kišovitom vremenu zaista ne bi bilo prijatno. Takodje ne mora biti udaljena destinacija, svaka destinacija je dobra samo da se nalazimo na svežem vazduhu.
I da ne dužim više pozdravlja vas osvedočeni ljubitelj prirode, Talas.
Do nekog novog načina spremanja hrane, pozdrav i prijatno.
Dugo je ona to radila, postoje razne priče i mitovi. Ko zna zašto je to tako, možda su se mlinari na taj način branili od onih koji su krali brašno ili je nešto drugo to samo oni znaju.
E da se vratim na priču, dakle vodenice su posle veoma dugog i uspešnog perioda svoga rada polako počele da posustaju u neravnopravnoj borbi sa mlinovima i napretkom. Platile su danak i otišle u zaborav. Na starim točkovima nema više brašna, sada je paučina zaborava. Medjutim, na njihovu sreću to brašno koje se pravilo na brzinu i u velikim količinama nije postiglo kvalitet koje su davale vodenice. Prošlo je dosta vremena, a sada je to jasno svima. Opet se traži brašno iz vodenice. Možda će opet one proraditi, možda ce se ponovo pričati priče i stvarati legende. Ne zbog nekog modiranja, ne zbog nekog žala za prošlim vremenima, već jednostavno zbog kvaliteta brašna i potrebe za zdravom hranom.
Još jedna potrebna stvar je i crepulja. U crepulji se može spremati hleb, pogača, meso, krompir i puno toga još. Sve to spremljeno u crepulji daje neki poseban ukus. Hrana se priprema polako, greje se sa obe strane jer je crepulja u žaru, a sač poklopi crepulju pa se i on prekrije žarom. I sve to se sprema daleko brže nego u rerni što je interesantno. I sada da se vratim na suštinu priče, pisao sam o kotliću. No, ovde sam ja slab djak bio, pa se nadam da ce stići neki recept za proju ili pogaču iz crepulje. Domaći hleb je domaći hleb, zar ne? Dobro, znam da treba i malo muzike da ova priča bude veselija. Evo potrudih se da nadjem neku prikladnu.
Nadam se da ova priča može izazvati u nama malo interesovanja za zdravom hranom i zdravijim životom. Potrebno je tako malo da se ljudi organizuju i da izadju iz betonskih zidova u prirodu. Znam da ne vrede ni izgovori da se nema novca, vremena. Sve ovo o čemu sam pisao ne iziskuje veliki trošak, a pruža ogroman užitak. Jedini uslov koji se mora ispoštovati je vreme, mislim mora biti lep dan jer po kišovitom vremenu zaista ne bi bilo prijatno. Takodje ne mora biti udaljena destinacija, svaka destinacija je dobra samo da se nalazimo na svežem vazduhu.
I da ne dužim više pozdravlja vas osvedočeni ljubitelj prirode, Talas.
Do nekog novog načina spremanja hrane, pozdrav i prijatno.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Okt 12 2020, 13:06 od Milovan
» SAJT O SELU I ZA SELO
Sre Okt 07 2020, 11:07 od Talas
» Zmija u meredovu
Pet Maj 15 2020, 15:58 od Talas
» Miloševo jezero, Miloševo
Pet Sep 20 2019, 15:46 od Talas
» Malo jezero u Vrnjačkoj Banji
Pet Sep 20 2019, 14:32 od Talas
» Šaran u akciji
Čet Sep 19 2019, 16:08 od Talas
» Svingeri u akciji
Čet Sep 19 2019, 15:54 od Talas
» Svingeri ili javljači trzaja
Čet Sep 19 2019, 15:51 od Talas
» Ribolovačke zujalice
Čet Sep 19 2019, 15:39 od Talas